BADEM
Prunus amygdalus communis L. - Rosacaea
Ljekarnički naziv: Aqua amigdalarum
Nalazište: Uspijeva u zemljama oko Sredozemnog mora, a kod nas u Dalmaciji i Primorju.
Opis: To je drvo visoko oko 4 m, duguljastih, šiljastih, na rubu nazubljenih listova. Kod nas cvate već u siječnju, prije svih drugih voćaka. Cvjetovi su ružičaste boje. Plod je dugoljasta koštica s jednom, rjeđe dvije sjemenke, prevučene smeđom kožom u toploj vodi omekša i lako se skida s jezgre sastavljene od dviju uljastih, plosnatih i mesnatih kotiledona. Postoji gorki badem, čije je sjeme gorko, a pri žvakanju se osjeća miris po cijanovodičnoj kiselini i benzaldehidu. Ta je vrsta otrovna. Slatki, jestivi badem ima potpuno bijele kotiledone, a gorki žućkaste.
Sadrži: Gorki badem razlikuje se od slatkoga samo po tome što u njegovu sjemenu ima heterozida amigdalozida, a u sjemenu ga slatkog badema nema. U slatkom bademu, osim toga, ima više šećera i ulja. Otrovno sjeme gorkog badema smije se upotrebljavati samo u svrhe liječenja, ali i to vrlo oprezno; za jelo nikako.
Sjeme gorkog badema sadrži 40-55% masnog ulja, oko 5% šećera, oko 25% bjelančevine, 2,2%-4% amygdalina, zatim sluzi, gume i cijanogenetskog heterozida koji daje gorkost (a baš je on ljekovit). S vodom i encimom emulzinom hidrolizira se u cijanovodičnu kiselinu, benzaldehid i eterično ulje. Cijanovodična je kiselina jak otrov, pa nešto više sjemenki može izazvati smrt. Voda gorkih badema narkotik je i sedativ. Najveća doza je 6 g badema za odraslog. Bademovo ulje sadrži oko 80% trioleina.
Od slatkog badema dobiva se emulsio amygdalarum dulcium, a od bademova ulja emulsio oleosa.
Bere se: potkraj ljeta, kad sjeme potpuno dozre. Tada se rasprostrto suši na propuhu. Sprema se u ljusci, kao orasi, a kad se želi upotrijebiti, razbijaju se koštunjave ljuske.
Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje: Gorki badem mora se zbog otrovnosti upotrebljavati vrlo oprezno, i to pomiješan sa slatkim. Oba umiruju bolove. Tzv. mlijeko gorkog badema uzima se protiv groznice, bolesti želuca i crijeva, a umiruje i srčane bolove. Priprema se ovako: sjeme badema (50 g) moči se u toploj vodi da s njega padne kožica, zatim se u porculanskoj posudi (tarionici) zgnječi s malo hladne vode (100 g) i šećera (50 g), a kad se šećer rastopi, sve se procijedi kroz čistu lanenu krpu i pije kao limunada. To mlijeko osvježuje u slučaju zamorenosti živaca.
Mlijeko gorkog badema priprema se od 6 g slatkog badema, 4 g gorkog badema, 60 g šećernog sirupa i 1/2 l hladne vode. To se mlijeko ne pije kao limunada, zbog otrovnosti, nego tek po 1 veliku žlicu triput dnevno, poslije jela.
Mnogi grizu po 1 slatki badem (sjeme) dnevno protiv žgaravice i boli od želučanog čira. Često se mjesto masnih oraha za kolače upotrebljava mljeveni badem, pa uz užitak ima i koristi od njegova ljekovitog djelovanja. Zbog opasnosti da se u industrijskim proizvodima među slatkim nađu i gorki bademi, bolje je kloniti se likera i sličnih proizvoda od badema. Ulje slatkog badema blagi je laksans za djecu. Sirupus amygdalinus i emulsio amygdalina oleosa uzimaju se protiv kašlja.